Na dan 28. travnja spominjemo se svetog Ljudevita Marije Montfortskog
Sveti
Ljudevit Marija Montfortski punim imenom Louis-Marie Grignon de Montfort
(31.01.1673. -
28.04.1716.) je živio i pastoralno djelovao kao svećenik u Francuskoj.
On je propovjednik, pisac, asketa, skulptor i mistik. Vrsni teolog i
zaljubljenik u Blaženu Djevicu Mariju. Ostat će u povijesti zapisan kao jedan
od najveći pučkih misionara u Katoličkoj Crkvi koji je za vrijeme života
propješačio nevjerojatnih 25 tisuća kilometara i održao nekoliko stotina
misija. Montfort je imao i posebnu milost da vidi prisutnost Isusovu u osobama
siromaha i bijednika. Oni su ga prozvali »dobri otac
Montfort». Grignon de Montfort je imao mnogo obraćenja, a pripisuje mu
se i dar čudesa. Kraj tako silna i naporna posla našao je vremena i za molitvu
i za pisanje, a najpoznatija djela su mu: Rasprava o pravoj
pobožnosti Svetoj Djevici i Ljubav vječne Mudrosti. Godine 1715. počeo je
osnivati i otvarati pučke škole u kojima se svatko mogao besplatno školovati. S
Lujzom Trichet osnovao je napokon Sestre od Mudrosti. Ta se družba posvuda vrlo
brzo raširila. Iste godine osnovao je i mušku družbu - Marijina družba. On joj
je zapravo samo udario temelje, a nije mu bilo dano da je vidi u potpunosti i
ostvarenu. Iscrpljen radom, pokorom, naporima, umro je 28. travnja 1716. dok je
u St. Lauret-sur-Sevreu održavao svoje posljednje misije. Već tada su ga svi
štovali kao pravog sveca i čudotvorca. Proglasio ga je svetim Pio XII 20.
srpnja 1947.
Njegova
teološka razmišljanja utjecala su na razvoj suvremene marijanske doktrine, a bio je veliki poticaj sv. Ivanu Pavlu II koji je je izraz Totus tuus
– Sav tvoj uzeo kao svoje papinsko geslo
SVJEDOČANSTVO
SV. PAPE IVANA PAVLA II
Čitanje
ove knjižice za mene je predstavljalo jedan odlučujući preokret u životu. Rekoh
preokret, iako se radilo o jednom dugom nutarnjem putu koji se podudarao s
potajnom pripravom za svećenstvo. Upravo tada mi dođe u ruke Rasprava o pravoj
pobožnosti prema Presvetoj Djevici, jedna od onih knjiga koju nije dosta
jedanput čitati. Sjećam se da sam dugo vremena nosio tu knjižicu u tvornicu
sode tako da su se njene lijepe korice uprljale vapnom. Čitao sam uvijek iznova
njene odlomke jedan za drugim. Dok sam se prije suzdržavao u strahu da bi
pobožnost prema Presvetoj Djevici mogla priječiti, umjesto otvoriti put prema
Isusu u svijetlu Rasprave sv. Ljudevita Monfortskog shvatih da se događa baš
suprotno. Naš odnos prema Majci Božjoj bitno proizlazi iz našeg odnosa s
Isusom... Poznato je da Montfort naučava pobožnost prema Majci Božjoj koju
definira kao jednu vrstu ropstva. Taj pojam može smetati našim suvremenicima.
Što se mene tiče nemam nikakvih poteškoća u vezi s tim. Radi se o jednoj vrsti
paradoksa koji se često nalazi u Evanđelju, jer riječi sveto Ropstvo ljubavi
znače da ne možemo bolje koristiti našu slobodu , najveći dar koji nam je Bog
dao. Jer sloboda se mjeri po mjeri ljubavi za koju smo spremni...Totus tuus
(Sav tvoj) Ovaj izraz nema samo jednu pobožnu oznaku, nije samo izraz
jednostavne pobožnosti : to je nešto više. Zahvaljujući sv. Ljudevitu
Montfortskom shvatih da je prava pobožnost prema Majci Božjoj kristocentrična
te duboko utemeljena u tajni Presvetog Trojstva, u otajstvima Utjelovenja i
Otkupljenja...
Montfortova duboka razmišljanja o Djevici Mariji bila su nadahnuće i Franku Duffu da osnuje Marijinu Legiju.
