Završetak Godine vjere

Iz župnog listića:

Molitva zahvale za primljene milosti u godini vjere

Gospodine Isuse Kriste!

Svojim si učenicima otvorio vrata vjere i darovao pristup vječnom životu. Zahvaljujemo ti što si i nama u Godini vjere udijelio taj dragocjeni dar i što si nas pridružio zajedništvu tvoje svete Katoličke Crkve u Riječkoj nadbiskupiji. Posebno Ti zahvaljujemo za našeg novog blaženika Miroslava Bulešića i molimo njegov zagovor.

Pomozi nam da u snazi Duha Svetoga radosno živimo krsni savez s tobom, neprestano upoznajemo cjelovit sadržaj naše vjere i nauk Crkve te odvažno svjedočimo svoju vjeru u župi i nadbiskupiji, u obitelji i društvu te da je očitujemo djelima ljubavi.

Na nedjeljnom sudjelovanju u svetoj misi ispuni nas snagom koja proizlazi iz Tvoga križa i učini dionicima svoje pobjede nad smrću i zajedništva s Tobom u nebu.

Tvojoj Presvetoj Majci, zaštitniku naše Nadbiskupije svetome Vidu, našem župnom zaštitniku sv. Romualdu i Svima Svetima povjeravamo naše obitelji, djecu i mlade, da svi i dalje ustrajemo u pravoj vjeri kako bismo jednoga primili nagradu vječnoga života i neuveli vijenac slave.

Koji živiš i kraljuješ, danas i uvijeke. Amen.

Molitva za naše obitelji

Gospodine, Bože naš, Ti si već u stvaranju čovjeka

odredio jedinstvo između muža i žene. htio si da brak bude

nerazrješiv savez sloge, ljubavi i mira, plodan djecom - sinovima

i kćerima Tvojim. U nazaretskoj si obitelji svoga sina Isusa i njegovu Majku Mariju povjerio odgovornosti svetoga Josipa. 

Po njihovom  zagovoru štiti i blagoslovi  naše hrvatske obitelji:

čuvaj ih od obmanai iskrivljenih shvaćanja, od pogrda i obeščaćenja,

od zanemarivanja i raspada. daj da naše obitelji prožima mir,

duh iskrene molitve, redovitost primanja sakramenata

i pouzdanje u Tvoje vodstvo. Udijeli nam mudrost

u promicanju uzvišenosti obitelji odvažnosti da je odlučno branimo,

spremnostida se za nju žrtvujemo, snage da u toj revnostiustrajemo.

Vjeru nam umnoži - da ne posumnjamo u svetost obitelji,

nadu učvrsti - da se njenom dobru uvijek radujemo,

ljubav ražari - da neprestano nad njom bdijemo.

Tebi višnji oče, sa Spasiteljem Isusom, u jedinstvu Duha Svetoga

nekabude slava uvijeke! Amen!

( Preporučam da se ova molitva moli svakodnevno u našim obiteljima. Svim moliteljima podjeljujem svoj blagoslov.

mons. Valter Župan, biskup krčki i predsjednik Vijeća z aobitelj HBK )

Sveta Cecilija, djevica i mučenica

Iz Župnog listića:

Sveta Cecilija je jedna od najznačajnijih figura ranoga kršćanstva.   Kod obnove kalendara spomendan je sv. Cecilije ostao i dalje obvezatan. Hagiografi kažu da bi bez nje, koju glazbenici štuju kao svoju zaštitnicu, naš kalendar ostao siromašniji.

Što se tiče sv. Cecilije, sigurne su i rječite barem dvije činjenice: prva je naziv bazilike Sv. Cecilije, koji je veoma star; datira sigurno iz vremena prije Milanskoga edikta, dakle, prije 313. godine. Blagdan se svetice slavio u njezinoj bazilici u Trastevereu - rimskoj četvrti - već godine 545. Druga je činjenica također veoma značajna, a ta je da je bila pokopana u Kalistovim katakombama i to na počasnom mjestu, uz takozvanu "Kriptu papa". Kasnije je njezino tijelo papa Paskal I., koji je bio veoma pobožan prema svetici, dao prenijeti u kriptu bazilike u Trastavereu. Koncem XVI. stoljeća sarkofag je sv. Cecilije ponovno otvoren, a tijelo pronađeno u još dosta očuvanu stanju, obučeno u odjeću od svile i zlata. Tada je slavni kipar Maderna isklesao poznati svetičin kip u mramoru koji je vjerna reprodukcija - kako se pripovijeda - pogleda i položaja tijela svete mučenice. U legendarnom opisu mučeništva sv. Cecilije, koji je nastao dosta kasno, ona se uzvisuje i slavi kao najsavršeniji uzor kršćanske žene koja je iz ljubavi prema Kristu ispovijedala djevičanstvo i podnijela mučeništvo.

Legenda kaže da je Cecilija bila plemenita roda, bogata, da je svaki dan išla na misu, koju je u katakombama pokraj Apijeve ceste služio papa Urban. Putem su je čekali brojni siromasi, prema kojima je uvijek bila milostiva i darežljiva srca. Kad su je dali za zaručnicu Valerijanu, na dan zaruka, "dok su odzvanjali glazbeni instrumenti, ona je u srcu pjevala samo Gospodinu". Odatle je došlo i do toga da su je kasnije glazbenici izabrali za zaštitnicu. Prije nje se slavio zaštitnik glazbe sv. Ivan Krstitelj čiji je otac Zaharija kod njegova rođenja zapjevao svoj kantik "Benedictus".

Kad je Cecilija, prema legendi, postala Valerijanova žena, rekla mu je prve noći: "Neka me ne dotakne nijedna profana ruka jer mene štiti anđeo. Ako me budeš poštivao, on će te ljubiti, kao što ljubi i mene." Valerijan se tada pokorio Cecilijinu savjetu, dao poučiti u vjeri i krstiti od pape Urbana te je onda skupa s Cecilijom i svojim bratom Tiburcijem podnio mučeništvo. Prema legendarnom opisu muke Cecilija je bila osuđena na smrt i to tako da joj se odrubi glava. Krvniku to nije uspjelo učiniti ni s tri udarca. Cecilija je tada zamolila da prije smrti smije još jednom vidjeti papu Urbana. U očekivanju tog posjeta kroz tri dana je nastavila ispovijedanjem kršćanske vjere. Ne mogavši je više ispovijedati riječima, izrazila je prstima svoju vjeru u jedinog trojstvenoga Boga.

Eto, to bi bilo sve o svetoj Ceciliji, nešto iz povijesti njezina kulta, a nešto iz legende.

Da li se svete mise služe samo za pokojne

Iz Župnog listića:    

 Svete mise se mogu služiti za svaku ljudsku potrebu i životnu priliku, jer se Isus Krist prikazao Ocu nebeskom za naše spasenje i za naše cjelokupno dobro, mukom i smrću na križu, a sveta misa uprisutnjuje tu Kristovu žrtvu i daje nam po njoj potrebne milosti.  Misa se može služiti za pokojne, kada se besmrtna duša pokojnika predaje u Isusovu žrtvu na križu, kojom on otkupljuje duše onih koji su u njega vjerovali i koji su njemu predali dušu svoju, to jest koji su u Isusu umrli. Svakako sveta misa se može služiti i za žive: za zdravlje bolesnih, za uspjeh operacije i liječenje onih koji su bolesni; može se služiti za uspjeh u raznim poslovima, ispitima, životnim opredjeljenjima. Misa se uostalom i služi kod primanja svetih sakramenata: krštenja, krizme, vjenčanja, kod ređenje za đakona, svećenika i biskupa. Misa se služi kod pogreba. Služi se za vjerske blagdane: Božić, Uskrs, na nedjelje i na blagdane svetaca i svetica: Blažene Djevice Marije, svetoga Josipa, svetih apostola i svetaca koji su odigrali važne uloge u životu Crkve. Mise se služe i za razne životne trenutke: za početak građanske godine, za početak ili završetak škole, za posvećenje ljudskog rada, za sjetvu, za dobar urod, služi se kao zahvala nakon sjetve ili berbe; služi se za državu – na Dan državnosti, služi se kao zahvalnica na Dan domovinske zahvalnosti. Sveta misa se služi za zatvorenike, za izbjeglice, za zarobljene i nepravedno osuđene, za umiruće, za kišu, za vedrinu i lijepo vrijeme. Kada bih Vam, poštovani Marko, nabrojio sve nakane za koje se može služiti sveta misa, odnosno za koje se služe svete mise, one koje se nalaze u onoj debeloj knjizi na oltaru, u Misalu, onda bi to zauzelo nekoliko stranica. Kao zaključak recimo:  za sve što je dobro i što se tiče našeg života možemo prikazati svetu misu.

     Sveta misa se, međutim ne može služiti za nešto što nije dobro. Nažalost, znade se dogoditi da dođu ljudi i da zatraže da se odsluži sveta misa za nešto što ide protiv dobra čovjeka. Za takve nakane Crkva nikada nije služila svete mise i nikada neće.

     Svaka sveta misa ima neizmjernu snagu i milost i da nije potrebno plaćati da se na neku našu nakanu sveta misa odsluži. Ako mi pobožno sudjelujemo na svetoj misi i po Kristu prikazujemo Ocu nebeskom naše nakane, Bog nas uslišava, jer je Isus obećao da će nam Otac nebeski udijeliti sve ono što od njega tražimo u njegovo ime. A baš se u svetoj misi Isus prikazuje Ocu nebeskom pa je to izvrsna prigoda da sve što smo donijeli u srcu predamo po Isusu Ocu nebeskome. To se uostalom u svakoj svetoj misi i učini takozvanom „molitvom vjernika“ u kojoj se nakon čitanja poslanice i Evanđelja mole molitve vjernika i na koje svi prisutni odgovaraju „Gospodine usliši nas“. To je trenutak kada bi svaki sudionik u svetoj misi trebao predati svoje nakane Bogu, po Isusu Kristu.

(iz: Glasnik Sv. Antuna Padovanskog, rujan 2010.)

Blagdan Svih Svetih

Ujutro u 11 sati služena je svečana blagdanska  Misa koju je predvodio riječki nadbiskup Ivan Devčić. Propovijed je bila veoma poučna, jer u narodu je nekako uvriježeno da se toga dana pohode groblja, pale svijeće za pokojne, a ustvari to je dan kada se s posebnom pažnjom sjećamo svih onih koje Crkva proglasila svetima. Propovijed u cjelosti  možete pročitati ovdje .

Poslijepodne služena je sveta misa u koju je također predvodio nadbiskup Ivan Devčić, a bili su prisutni i svećenici iz mnogih riječkih župa. Poslije misnog slavlja uputili smo se u procesiji na groblje Kozala, do središnjeg križa gdje smo molili za pokojne, a  nadbiskup je udijelio blagoslov i odrješenje za pokojne.

popodnevna propovijed

Dušni dan

Dušni je dan i sjećamo se svih pokojnih. Za njihove duše molit će se u svim crkvama. Katolička crkva osobito na današnji dan ističe duše u čistilištu za koje moli.

Gospodin je pastir moj:

ni u čemu ja ne oskudijevam;

na poljanama zelenim

on mi daje odmora.

Na vrutke me tihane vodi

i krijepi dušu moju.

Stazama pravim on me upravlja

radi imena mojega.

Pa da mi je i dolinom smrti proći,

zla se ja ne bojim, jer si ti sa mnom.

Tvoj štap i palica tvoja

utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš

na oči dušmanima mojim.

Uljem mi glavu mažeš,

čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će mene

sve dane života moga.

U tvome ću domu prebivati

kroz dane mnoge.



Pokoj vječni Daruj im, Gospodine!
I svjetlost vječna svjetlila njima!
Počivali u miru Božjem.
A m e n