Četvrte nedjelje Došašća, u župi sv. Romualda i Svih Svetih na
Kozali posebno svečano otvorena je
Godina milosrđa na župnoj razini. Na trajno štovanje izložena je relikvija
svećenika i mučenika bl. Miroslava Bulešića. Svečano euharistijsko slavlje
predvodio je Porečko-pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan.
Relikvija je u svečanoj procesiji donesena na oltar gdje je bila izložena tokom
trajanja euharistije. Na početku mons. Ivan Milovan iskazao je
zahvalnost župniku vlč. Josipu što ga je
pozvao i dao mu čast da predvodi euharistiju i izloži relikviju domaćeg sina
bl. Miroslava Bulešića koji je dolazio i
u ove krajeve.
Župnik vlč. Josip Kolega je nakon evanđelja pročitao dio Bule pape Franje „Lice
milosrđa“ kojom je navijestio Godinu milosrđa u župi sv. Romualda i Svih Svetih.
Slijedila je homilija mons. Ivana Milovana u kojoj je
najprije pozvao sve kršćane da se više trude razmišljati o Bogu i njegovim
djelima milosrđa u ovom tvrdom i grubom svijetu u kojem živimo. Ovo adventsko
vrijeme skoro svi doživljavamo na jedan poseban način, punog ljepote i
dragosti, a u tom dobu do Božića prate nas i mnogi zanimljivi sveci koje rado
štujemo, sv. Barbara, sv. Nikola, sv. Lucija, a na kraju Došašća Majka Marija
koja je uvijek spremna pomoći, uvijek sluša, vjeruje i služi kako je bilo
rečeno i u današnjem evanđelju. Nizu
svetaca koji nam pomažu u duhovnoj pripravi za blagdan Božića u ovoj Godini milosrđa pridružit će se i suvremenik, mučenik
bl. Miroslav Bulešić čija se relikvija
danas izlaže. Sin ovog kraja i naroda, čiji je svećenički život bio tako kratak,
samo četiri i pol godine, ali ga je jako intenzivno živio u potpunosti predan
Bogu i ljudima. Njegovo djelovanje bilo
je ograničeno na prostore porečke i pulske biskupije no spominju se njegovi
pastoralni dolasci i na ovu stranu Učke do Matulja i Rukavca. Mučeništvo bl.
Miroslava dogodilo se u njegovoj 27. godini i može se reći da je bio spreman na
njega, jer od samih početaka kada su mu počeli prijetiti neprijatelji vjere
rekao bi „Bože ako je volja Tvoja, ja sam spreman i na mučeništvo“. Pratila ga
je duhovna budnost i spremnost služiti do kraja bez obzira na prijetnje koje su
bile u njegovom životu. Vlč. Matijašić
župnik Lanišća govorio je kako je mnogo svećenika u ono doba bilo u životnoj
opasnosti no bl. Miroslav je bio duhovno spreman da primi tu milost mučeništva
i stoga ga je Bog izabrao za to svjedočanstvo. Bio je zahtjevan, ozbiljan, strog,
ali pun ljubavi prema ljudima. Svoje ređenje 1943. proživljavao je veoma
intenzivno, jednostavno bio je zaljubljen u svoje svećeništvo te se može reći
da je uzor svim svećenicima.
Bio je od onih svećenika koji nisu ratno vrijeme provodili u
sakristiji nego je obilazio sela okupljajući ljude. Imao je veliku dozu
neustrašivosti pa je 1946. organizirao
pučke misije u župi Kanfanar i poticao ljude da dolaze na okupljanja u crkvu, a
protivnici vjere su govorili: „Dok je ovaj živ ljudi neće dolaziti na naše
sastanke“ .
Za bl. Miroslava može se reći da je bio
čovjek koji se žurio činiti dobro, kao
da je predosjećao da će imati malo vremena činiti dobro ljudima oko sebe. Jedna
od crta njegova života su djela ljubavi i milosrđa. Nakon velikih ratnih stradanja obilazio je
sela te kao svećenik činio sve da tješi, pomaže narod i zagovara njemačke i
talijanske vlasti da puste na slobodu one koji su bili zatvoreni te je u svom
dnevniku zapisao: „ Poslije krvlju natopljenog naroda mi moramo biti dobri
Samaritanci i uvijati rane naroda bijelim omotom ljubavi“ . Pamte ga kao velikog
Samaritanca te se često prepričava
slučaj iz Kanfanara. U doba kada je rat već završio naišao je neki
prosjak sav u dronjcima, došao do njegove kuće, a bl. Miroslav poslao je majku
da mu donese najbolju košulju. Upravo je učinio ono na što i nas potiče Ivan
Krstitelj.
Njegovi još živući učenici iz sjemeništa svjedoče kako je
pokojni bl. Miroslav bio pun dobrote, blagosti i strpljivosti prema njima, mada
on u svojim dnevnicima spominje gorčinu zbog nekih situacija i kako mu nije
uvijek bilo lako, a i želja mu je bila vratiti se na župe budući da se tamo
smatrao korisnijim. Usprkos tome ostaje
i čini najbolje što može u odgoju mladih ljudi ne zaboravljajući vršiti svoju
službu strogo i dosljedno, ali s puno blagosti i razumijevanja.
Na kraju homilije mons. Milovan je rekao da će ova crkva
biti mjesto gdje će lik Miroslava Bulešića čija je reklivija izložena
na trajno čašćenje, biti utočište gdje se vjernici mogu s puno vjere i
predanja utjecati zagovoru ovoga blaženika koji je bio itekako dobar i blizak
ljudima za života, sav je živio za ljude. Vjerujmo da svojim zagovorom prati
sve nas osobito u svojoj molitvi i preko relikvije koja će se ovdje častiti. Bl.
Miroslav kao uzor, kao poticaj, kao zagovornik , kao velik pomoćnik i onaj koji
će svojim zagovorom uslišavati naše molitve. Budnost, duhovna zauzetost i
ljubav prema bližnjemu su crte koje je on živio, a na koje smo i mi pozvani.
Slijedio je nastavak euharistijskog slavlja, a prije
svečanog blagoslova župnik vlč. Kolega pročitao je u kojim se crkvama u našoj
nadbiskupiji tokom Jubileja milosrđa može zadobiti potpun oprost.
Nakon svečanog blagoslova koji je podijelio mons. Milovan s relikvijom bl.
Bulešića, relikvija je stavljena na prikladno vidljivo mjesto, s lijeve strane
prezbiterija gdje će biti trajno izložena svim župljanima i hodočasnicima. Uslijedila
je zajednička molitva blaženom Miroslavu Bulešiću.
Svečano euharistijsko slavlje svojim glasovima obogatio je župni
zbor pod ravnanjem Silvije Segnan, a prvi puta su izveli i službenu himnu s
beatifikacije u Puli iz 2013. „Himna blaženom Miroslavu Bulešiću“ za koju je tekst napisao Daniel Naćinović, a
uglazbio Branko Okmaca.
Tekst i foto: Snježana Jelenić