23. prosinca 2015.

Izložene relikvije blaženog Miroslava Bulešića










Četvrte nedjelje Došašća,  u župi sv. Romualda i Svih Svetih na Kozali  posebno svečano otvorena je Godina milosrđa na župnoj razini. Na trajno štovanje izložena je relikvija svećenika i mučenika bl. Miroslava Bulešića. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je Porečko-pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan.
Relikvija je u svečanoj procesiji donesena na oltar gdje je bila izložena tokom trajanja euharistije.  Na  početku mons. Ivan Milovan iskazao je zahvalnost  župniku vlč. Josipu što ga je pozvao i dao mu čast da predvodi euharistiju i izloži relikviju domaćeg sina bl. Miroslava Bulešića  koji je dolazio i u ove krajeve.
Župnik vlč. Josip Kolega je nakon evanđelja pročitao dio Bule pape Franje „Lice milosrđa“ kojom je navijestio Godinu milosrđa u župi sv. Romualda i Svih Svetih.
Slijedila je homilija mons. Ivana Milovana u kojoj je najprije pozvao sve kršćane da se više trude razmišljati o Bogu i njegovim djelima milosrđa u ovom tvrdom i grubom svijetu u kojem živimo. Ovo adventsko vrijeme skoro svi doživljavamo na jedan poseban način, punog ljepote i dragosti, a u tom dobu do Božića prate nas i mnogi zanimljivi sveci koje rado štujemo, sv. Barbara, sv. Nikola, sv. Lucija, a na kraju Došašća Majka Marija koja je uvijek spremna pomoći, uvijek sluša, vjeruje i služi kako je bilo rečeno i u današnjem evanđelju.  Nizu svetaca koji nam pomažu u duhovnoj pripravi za blagdan Božića u ovoj Godini  milosrđa pridružit će se i suvremenik, mučenik bl. Miroslav Bulešić  čija se relikvija danas izlaže. Sin ovog kraja i naroda, čiji je svećenički život bio tako kratak, samo četiri i pol godine, ali ga je jako intenzivno živio u potpunosti predan Bogu i ljudima.  Njegovo djelovanje bilo je ograničeno na prostore porečke i pulske biskupije no spominju se njegovi pastoralni dolasci i na ovu stranu Učke do Matulja i Rukavca. Mučeništvo bl. Miroslava dogodilo se u njegovoj 27. godini i može se reći da je bio spreman na njega, jer od samih početaka kada su mu počeli prijetiti neprijatelji vjere rekao bi „Bože ako je volja Tvoja, ja sam spreman i na mučeništvo“. Pratila ga je duhovna budnost i spremnost služiti do kraja bez obzira na prijetnje koje su bile u njegovom životu.  Vlč. Matijašić župnik Lanišća govorio je kako je mnogo svećenika u ono doba bilo u životnoj opasnosti no bl. Miroslav je bio duhovno spreman da primi tu milost mučeništva i stoga ga je Bog izabrao za to svjedočanstvo. Bio je zahtjevan, ozbiljan, strog, ali pun ljubavi prema ljudima. Svoje ređenje 1943. proživljavao je veoma intenzivno, jednostavno bio je zaljubljen u svoje svećeništvo te se može reći da je uzor svim svećenicima.
Bio je od onih svećenika koji nisu ratno vrijeme provodili u sakristiji nego je obilazio sela okupljajući ljude. Imao je veliku dozu neustrašivosti pa  je 1946. organizirao pučke misije u župi Kanfanar i poticao ljude da dolaze na okupljanja u crkvu, a protivnici vjere su govorili: „Dok je ovaj živ ljudi neće dolaziti na naše sastanke“ .
 Za bl. Miroslava može se reći da je bio čovjek  koji se žurio činiti dobro, kao da je predosjećao da će imati malo vremena činiti dobro ljudima oko sebe. Jedna od crta njegova života su djela ljubavi i milosrđa.  Nakon velikih ratnih stradanja obilazio je sela te kao svećenik činio sve da tješi, pomaže narod i zagovara njemačke i talijanske vlasti da puste na slobodu one koji su bili zatvoreni te je u svom dnevniku zapisao: „ Poslije krvlju natopljenog naroda mi moramo biti dobri Samaritanci i uvijati rane naroda bijelim omotom ljubavi“ . Pamte ga kao velikog Samaritanca te se često prepričava  slučaj iz Kanfanara. U doba kada je rat već završio naišao je neki prosjak sav u dronjcima, došao do njegove kuće, a bl. Miroslav poslao je majku da mu donese najbolju košulju. Upravo je učinio ono na što i nas potiče Ivan Krstitelj.
Njegovi još živući učenici iz sjemeništa svjedoče kako je pokojni bl. Miroslav bio pun dobrote, blagosti i strpljivosti prema njima, mada on u svojim dnevnicima spominje gorčinu zbog nekih situacija i kako mu nije uvijek bilo lako, a i želja mu je bila vratiti se na župe budući da se tamo smatrao korisnijim.  Usprkos tome ostaje i čini najbolje što može u odgoju mladih ljudi ne zaboravljajući vršiti svoju službu strogo i dosljedno, ali s puno blagosti i razumijevanja.
Na kraju homilije mons. Milovan je rekao da će ova crkva biti mjesto gdje će lik Miroslava Bulešića čija je reklivija  izložena  na trajno čašćenje, biti utočište gdje se vjernici mogu s puno vjere i predanja utjecati zagovoru ovoga blaženika koji je bio itekako dobar i blizak ljudima za života, sav je živio za ljude. Vjerujmo da svojim zagovorom prati sve nas osobito u svojoj molitvi i preko relikvije koja će se ovdje častiti. Bl. Miroslav kao uzor, kao poticaj, kao zagovornik , kao velik pomoćnik i onaj koji će svojim zagovorom uslišavati naše molitve. Budnost, duhovna zauzetost i ljubav prema bližnjemu su crte koje je on živio, a na koje smo i mi pozvani.
Slijedio je nastavak euharistijskog slavlja, a prije svečanog blagoslova župnik vlč. Kolega pročitao je u kojim se crkvama u našoj nadbiskupiji tokom Jubileja milosrđa može zadobiti potpun oprost.
Nakon svečanog blagoslova koji je podijelio mons. Milovan s relikvijom bl. Bulešića, relikvija je stavljena na prikladno vidljivo mjesto, s lijeve strane prezbiterija gdje će biti trajno izložena svim župljanima i hodočasnicima. Uslijedila je zajednička molitva blaženom Miroslavu Bulešiću.
Svečano euharistijsko slavlje svojim glasovima obogatio je župni zbor pod ravnanjem Silvije Segnan, a prvi puta su izveli i službenu himnu s beatifikacije u Puli iz 2013. „Himna blaženom Miroslavu Bulešiću“  za koju je tekst napisao Daniel Naćinović, a uglazbio Branko Okmaca.

































Tekst i foto: Snježana Jelenić

Nema komentara:

Objavi komentar