To je blagdan malih ljudi koji su voljeli Nebo. Oni su se u svojem životu svaki dan pripremali za taj dan u svojoj jednostavnosti, poniznosti i skromnosti. Svi smo pozvani na svetost. Vjerovali su da ovaj život koji im je darovan prožive na što bolji mogući način u svakidašnjoj borbi svojih križeva, poniženja i okrutnosti drugih ljudi. Velika tajna svetosti znači puno ljubiti.
Sve prolazi samo Bog ostaje. Staviti sve u ruke Božje i biti strpljiv do kraja to je snaga svetosti. Mi ljudi smo kao pješaci na šahovskoj ploči po kojoj se pomičemo uspješno ili neuspješno u potezima pravim ili krivim.
Ali Bog zna pisati ravno i po krivudavim crtama. Jednostavno oni su se prepustili Božjem vodstvu, slušali su njegov glas, njegovu riječ i živjeli su njegov Zakon. Oni su bili njegove ruke koje su pružali malaksalima i nemoćnima, njihove noge koje su kročile ovom zemljom i nosile svjetlo u ovoj tami, tuge , boli i suza. Bog je tako velik da ga cijelog života tražimo. Budimo svjetlo koje gori za druge.
Sveta Terezija od Djeteta Isusa nam poručuje: "Ja ne želim skupljati zasluge za nebo hoću raditi samo za tvoju ljubav s jednim ciljem da tebe razveselim da tješim tvoje Presveto Srce i da spašavam duše koje će te vječno ljubiti. " Nebo je neprikriveni dugo oćekivani susret s Kristom koji nikada ne prestaje. obećanje tog susreta upisano je u čovjekove dubine. Svaki je čovjek čitavim svojim bićem usmjeren prema Kristu. u posljednjem će susretu s Kristom biti ispunjene sve ćežnje i nadanja.
Nema komentara:
Objavi komentar